Peta vazmena nedjelja
18. svibnja 2025.
Prvo čitanje Dj 14, 21b-27
Pripovjediše Crkvi što sve Bog učini po njima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane:
Vratiše se Pavao i Barnaba u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri
jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
Postavljali su im po crkvama starješine te ih,
nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu
u kojega su povjerovali.
Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju.
U Pergi navijestiše riječ pa siđu u Ataliju.
Odande pak odjedriše u Antiohiju,
odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj
za djelo koje izvršiše.
Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše
što sve učini Bog po njima:
da i poganima otvori vrata vjere.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 145,8-13ab
Pripjev: Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj!
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Drugo čitanje Otk 21,1-5a
Otrt će im Bog svaku suzu s očiju.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh novo nebo i novu zemlju jer –
prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.
I sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,
opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.
I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«
Tada onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!
Evanđelje Iv 13,31-33a.34-35
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Riječ Gospodnja.
5. vazmena nedjelja (C)
prof.dr.vlč Ivica Čatić 2016
Iv 13,31-33a.34-35
Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Nakon što je Judina odluka postala jasna, Isus reagira, ali nema kritike, nema osude, nema protumjera: on počinje govoriti o proslavi! O njoj govori kao o nečemu što se zapravo već dogodilo! Poslan u Očevoj ljubavi, on je – perući im noge – svojim učenicima očitovao totalno predanje za njih. Očitovao je neizmjernu ljubav koja ni pred čim ne uzmiče, ni pred izdajom, silama sljepila i mržnje tj. tame. Zato može reći da je proslavljen Sin Čovječji i da je već proslavio Boga u sebi. U njegovim postupcima postalo je očito da tama nije uspjela nadvladati svjetlo – ono svijetli ljubavlju koja ni pred čim ne staje, pa ni pred fizičkom eliminacijom. Ljubav je to koju ništa ne može ugušiti tj. zaustaviti.
Isusova slava je Njegova ljubav. Izdaja ne može spriječiti, ne može ublatiti, potamniti gestu pružanja zalogaja kojim Isus i zadnjom prilikom ljubi Judu pružajući mu zalogaj saveza. Ljubav se ne uskraćuje ni izdajniku – ljubav nikad ne prestaje! Upravo ljubav koja ne uzmiče ni pred izdajom, ni pred najdestruktivnijim situacijama pa ni pred smrću, upravo ta ljubav jest odsjev lica Oca nebeskoga; njome se Bog proslavio u Sinu. Taj čin davanja do kraja proslava je ljubavi jer ona je pobijedila – premjerila je tamu i njenom zadnjem zakutku donijela – zadnjem njenom sinu, ponudila svjetlo. Otac laži, koji uvijek laže i iskrivljava ljudima sliku Boga ovim je činom pobijeđen jer je postalo očevidno da Božja ljubav ide do kraja i nikad ne staje; da uvijek nudi svjetlo i život, a da tama i smrt potječu od onog tko ovo svjetlo iskrivljuje i nastoji potamniti. Prvim zalogajem kojeg Biblija spominje, Otac laži je čovjeku Boga predstavio kao onog koji mu nešto krije, koji čovjeku zabranjuje zalogaj da ne bi postao kao bogovi. U zalogaju kojeg Isus nudi Judi padaju sve laži i prividi jer Bog se daje do kraja. Jedino što ostavlja netaknutim i ne dohvaća jest sloboda u kojoj čovjek odlučuje Bogu odgovoriti ili ne.
… kamo ja odlazim, vi ne možete doći. Isus je još malo s učenicima, dakle sprema se otići, kako je pisano. Učenici ne mogu za njim, iako bi željeli. No, moći će tada kada, upoznavši ljubav koju ima za njih, budu u stanju ljubiti kako je on ljubio njih. Tada će biti gdje je On, jer On će biti u njima i oni u njemu. Jer svatko obitava ondje gdje ljubi: tamo je gdje mu je srce. I vidjet će njegovo lice u svakom bratu koga ljube, bez obzira o kome se radi, makar i o Judi. Ako budu tako ljubili, svi će Ga moći prepoznati na njihovu licu.
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge… Ishodište ljubavi – kao i poslanja – jest Bog jer on jest ljubav. Poslanje o kojem Isus kasnije govori u najužoj je vezi s ljubavi te se oni međusobno interpretiraju. Isus u Velikosvećeničkoj molitvi svrhu svog poslanja izražava upravo u terminima ljubavi: da u njima trajno bude ljubav kojom si ti mene ljubio, i ja u njima. Kao što će se poslanje Sina nužno nastaviti u poslanju učenika u svijet, tako se i ljubav Sina, koju prima od Oca, treba nastaviti u ljubavi učenika. Time su učenici osposobljeni, ali i obvezani na ljubav.
Ljubite jedan drugoga kao što sam i ja vas ljubio. Veznička konstrukcija kao štoovdje označava da je Isusova ljubav i primjer i temelj. Ta se zapovijed ne zove novom zbog njezina sadržaja – zapovijed ljubavi postoji gotovo u svim religijama i u Starom zavjetu – nego zato što je unaprijed dana u Isusovoj ljubavi, koja je ljubav Oca, i zato što je iz nje izvedena. Dakle, mjera ljubavi koju zapovijeda Isus nije ljubav kako je shvaća čovjek nego kako ju je On živio. Stoga se ovdje ne radi o bilo kojoj ljubavi ili instinktivnoj sentimentalnosti nego mjera učenikove ljubavi jest Isusova ljubav kojom on ljubi do kraja, a ako je potrebno polaže i svoj život za prijatelje. To je u Evanđelju očevidno. Petrova reakcija nikada mi ti nećeš prati nogepokazuje da (ne)svjesno ne pristaje na zahtjev predanja u ljubavi kojeg pred njega i druge učenike postavlja Isus ovim činom i kojim ih želi osposobiti i obvezati na ljubav. Taj zahtjev izričito je istaknut u Prvoj Ivanovoj Poslanici: po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću.
Iza govora o Isusovoj ljubavi prema Judi slijedi navještaj Petrova zatajenja. Ljubav koja ne zastaje ni pred izdajom, ni pred zatajenjem! Ljubav koja počiva na sentimentalnostima ovdje bi stala i rekla da nema koga ljubiti. Isusova ljubav ni ovdje ne staje nego ljubi svoga izdajnika i onoga koji će ga zatajiti. Takva ljubav ide do kraja i savršena je. Zbog svega rečenoga, ljubav koju Isus pruža i zapovijeda jest nešto što nadilazi ljudske snage. Ona je nešto što čovjek po sebi nema, ali možeo primati i tako nadilaziti sami sebe, rasti, ići u novinu i dubine života. Upravo ovdje nailazimo na korektiv koji usmjerava na ispravnu duhovnost: ako Isusov učenik treba imati nešto što nema, znači da to treba primati. Ne može učenikova duhovnost počinjati s njim, vrtjeti se oko njega i završiti s njim – u tom slučaju na koncu će imati samo ono što je njegovo. Prava duhovnost znači biti otvoren – da se u učeniku kao i u Isusu spoje nebo i zemlja. Ljubiti kao On može samo ako dopušta da On u njega ulijeva svoju ljubav, svoja nadahnuća. Kršćanin je onaj tko je inspiriran, nadahnut, vođen Duhom Njegove ljubavi. Stoga je ljubav po uzoru na Isusovu korak u učenikovu proslavu!
