Prva nedjelja došašća

30. studenoga 2025.

Prvo čitanje Iz 2,1-5

Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Ne će više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 122,1-2.4-9

Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

Drugo čitanje Rim 13,11-14a

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Ps 85,8

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Evanđelje Mt 24,37-44

Bdijte da budete pripravni!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili,
ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju
i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
Dvojica će tada biti u polju:
jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
Dvije će mljeti u mlinu:
jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan
Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte:
kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi,
bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće.
Zato i vi budite pripravni
jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja.

Budni budite

msgr.dr.Ratko Perić 2022

Došašće

U liturgijskoj godini značajno mjesto zauzima razdoblje Adventa ili Došašća, i to ne samo po tomu što se Došašćem otvara crkvena godina, nego i zato što nam se kroz to spasonosno vrijeme u svetopisamskim čitanjima pružaju osobite poruke i primjeri za uređenje našega života kako Bog zapovijeda.

Dvije istine. Došašće nam doziva u pamet dvije temeljne kršćanske istine.

Prva, da je Sin Božji, Krist Gospodin, već došao u ovu našu zbilju prije 2000 godina, da je izveo Očev otkupiteljski naum te da je pozvao nas ljude na obraćenje srca očekujući naš slobodan pristanak i suradnju u djelu našega vječnoga spasenja. Otkupljenje se odnosi na povijesni Kristov čin: muke, smrti, uskrsnuća, uzašašća i slanja Duha Svetoga, a spasenje se odnosi na naš završan čin u nebu.

Druga činjenica: vjerujemo da će Isus ponovo doći da stavi točku završnicu na povijesni tijek čovječanstva, kada će ujedno dodijeliti konačnu presudu: život vječni blagoslovljenima s desne strane, a osamu i tamu osuđenima s lijeve. Kršćanska liturgija, koja se proteže upravo između Kristova Prvoga dolaska i Drugoga pojavka, sakramentno ponazočuje sve ono što se dogodilo u svetoj povijesti i ujedno moćno nagovješćuje što će se zbiti u Božjoj nadolaznosti. To je sažeto u uskliku misnika: Tajna vjere, i u odgovoru svih misarâ: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.

Četiri nedjelje. Liturgijsko Došašće obuhvaća četiri nedjelje prije Božića.

Prve se nedjelje ove liturgijske godine ciklusa A u evanđeoskom čitanju ističe potreba spremnosti ili budnosti s obzirom na Isusov Drugi dolazak ili Parusiju.

Druge nam nedjelje Evanđelje prenosi konkretnu i korjenitu propovijed proroka Ivana Krstitelja, Isusova preteče, o pokori i o obraćenju.

Treće nedjelje pratimo Ivanovu krizu već u početku Mesijina nastupa.

Četvrte se nedjelje, uoči Božića, navješćuje Isusovo povijesno utjelovljenje u galilejskome Nazaretu i rođenje u judejskome Betlehemu. Sve perikope iz Matejeva Evanđelja.

Prva nedjelja Došašća

BUDNI BUDITE

Evanđeoski odlomak posve je kratak – sedam redaka – ali jezgrovit i poručljiv (Mt 24,37-44).

Starozavjetni primjer podsjeća nas na povijest pravednika Noe, desetoga biblijskoga patrijarha, opisana na prvim stranicama Knjige Postanka čak u četiri poglavlja (Post 6-9).

„Kao u dane Noine – govori Gospodin – tako će biti i dolazak Sina čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju, i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina čovječjega“ (24,37-44).

Među silnim mnoštvom iskvarena ljudskoga roda, koje je Bogu dozlogrdilo svojim opačinama, nađe se jedan čovjek sa svojom obitelji koji bijaše čestita i neporočna života. Bog mu objavi svoju nakanu s obzirom na njegovo obiteljsko izbavljenje i na potopljenje izopačena svijeta. Naloži Noi neka svojoj osmočlanoj obitelji gradi prikladnu korablju ili lađu da se spasi od prijetećega povodnja koji će sve živo odnijeti, osim onih koji se nađu u lađi, i ljudi i životinja. Noa povjerova Gospodinu. Lati se brodograditeljskog posla. U mirno doba pravi sebi korablju koja će ga ponijeti iznad zemaljskih rijeka kojima protječe prolazan život. Noa se priprema razumno i trijezno, bez žurbe, zauzet zadaćom vremena, ali protegnut mislima prema budućem cilju. Drugi ljudi jedu i pijuckaju, svadbuju i lumpuju. Prolaze pokraj Noe, pitaju ga: čemu tolika lađa na suhu kopnu, daleko od oceana? On im ozbiljno odgovara i upozorava. Oni se smijulje njegovu nepojmljivu pothvatu. Stvaraju viceve na njegov račun. Izruguju se njegovim odgovorima. Ali kada zapljuštaše potopne vode s kojima ne bijaše šale, Noina se korablja poče otiskivati iz „luke“, jedriti iznad jučerašnje suhe zemlje, a Noini se zemljaci stadoše utapati u bujicama zemaljštine kroz 40 dana. Budni Noa, poslušan Božjoj zapovijedi, izroni s obiteljskom pratnjom iznad zemljine površine i vremena, siguran u svoj spas, a drugi se ljudi podušiše u vremenu vlastitih interesa sebične razonode, svojih gozba i svadba koje im više ne mogoše pomoći.

Pozivajući se na taj poučan primjer, Krist ukazuje na bezumnu ljudsku ravnodušnost i kažnjivu plitkoću duha. Jer, kao što bijaše prije potopa, slično ostade i nakon potopa: ljudi se ni pedlja ne pomaknuše u svojoj duhovnoj nebudnosti, samo što Bog odusta od kazne takve kataklizme (upravo ta riječ na grčkom znači potop: redak 39).

Slična nespremnost bijaše i u vrijeme Prvoga Isusova dolaska. Kada Bog naumi poslati Sina svoga da se učovječi, nađe se tek nekolicina spremnih osoba, između kojih ona najistaknutija, mudra i budna Noina nazaretska kći, Marija, koja prihvati Božju riječ i svojim pristankom omogući dolazak Mesije osloboditelja svega čovječanstva. Drugi bijahu zaposleni svojom sebičnošću. Tako bijaše i kada Isus poče javno propovijedati, kada ljudi smatrahu – prema Isusovoj prispodobi (Lk 14,16-20) – da je potrebnije pogledati novokupljenu njivu, okušati pet jarmova volova ili diviti se tek udanoj mlâdi, nego se odazvati Božjemu zovu na duhovnu gozbu sa Sinom Božjim.

Tako je uglavnom i dan-danas, kada su ljudi kudikamo zauzetiji za probleme površne i raspadljive kože negoli za duboke zahtjeve besmrtne duše. Sve se poduzima, nekada do živčana sloma, pa i među vjernicima, da se ide u korak sa svjetovnim ritmom duha po kojem se igra pretpostavlja radu, nagon razumnu nadzoru, novac istinskoj ljubavi, a neozbiljnost odgovornoj službi. To jest, mnogo se više vremena troši na prolazne vrjednote koje danas jesu a sutra ih nema, nego na temeljna neprolazna dobra koja nas prate u stanove vječne.

Kristov Drugi dolazak i ponovni ulazak u povijest također će biti iznenadan.

Dva svakodnevna primjera. Krist slikovito opisuje kako će se to zbiti: dva će muškarca raditi u polju: jedan će ostati, drugi će otići; dvije će žene raditi u mlinici: jedna će se uzeti, druga će ostati (Mt 24,40-41). To znači jedni će, koji su spremni, poput Noe i njegove vjerne obitelji biti spašeni, a drugi će biti prepušteni samima sebi, svojim brigama i udubljenosti u zemaljsko vrijeme i njegove probleme.

Poruka o budnosti. Zato središnja Kristova poruka: Bdijte i budite pripravni, jer ne znamo u koji dan Gospodin dolazi! I upravo je po tome zanimljivo i napeto što nitko ne zna kada Spasitelj dolazi, ni po nas u našem osobnom životu, ni na svršetku protočnosti vremena i svijeta. Kada bismo znali, možda bismo veći dio vremena protratili u raspuštenosti – kao što se i ovako čini – a onda bismo se nekoliko dana duhovno umivali i začešljavali pripremajući se za Kristov posjet. Međutim, Bog nikada ne kazuje časa svoga pohođenja. Dolazi kada on hoće: kada ne znamo i ne slutimo, i kada mu se najmanje nadamo. On nas želi zateći s uspaljenim svjetiljkama, s očima uprtim u nebo, budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu.

Isusova prva poruka o budnosti:

„Bdijte, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi“ (Mt 24,39).

Ovdje se Gospodin služi životnom slikom kradljivca koji zna zaskočiti i domaćina pa ga svega orobiti. Kada bi domaćin znao o kojoj „straži“ lopov dolazi, ne bi dao potkopati kuće. Ali kradljivac provaljuje upravo kada ga najmanje očekujemo. Stoga će se naša budnost u odnosu na taj sudbonosan dan pokazati u našoj potpunoj vjernosti vlastitoj životnoj zadaći, zadaći oca ili majke, vojnika ili težaka, svećenika ili redovnika, fizičkoga radnika i znanstvena stručnjaka, u kući ili na putu, u polju ili u mlinici, za pisaćim ili za gozbenim stolom, ali uvijek tako da ne gubimo iz vidna polja Božje naloge i Kristov pojavak.

Isusova druga poruka o budnosti:

„Budite pripravni, jer u čas kad i ne slutite, Sin čovječji dolazi“ (Mt 24,44)

mora izazvati u našem srcu određenu napetost koja ne dopušta sloboštinu, izdaju ili apostaziju, nego, naprotiv, iziskuje odricanje od otrovne oholosti, požude očiju i pohote tijela, nalaže prihvaćanje bližnjega s njegovim potrebama, očekuje oslon na Boga u životu.

Zaključak: tri „nikada“

– Nikada se ne bismo smjeli uplesti u ovozemne bitke i probitke, koliko god bili važni i nužni, zapostavljajući zahtjeve Božjega kraljevstva i pravde njegove.

– Nikada se ne bismo smjeli istrošiti za ovosvjetska prolazna dobra tako da nemamo više vremena i volje misliti i raditi za neprolazne vrijednosti.

– Nikada ne bismo smjeli sebi dopustiti da se utopimo u ovo vremenito korito tako da ne vidimo svoga konačna ušća.

A najprikladniji program za drugi Kristov advent u naš osobni život jest naše čestito ispovjedno priznanje svoga duševnoga stanja i dnevna povezanost s Gospodinom u iskrenoj molitvi i povjerenu nam radu.

Ako, nakon smrti, na toj prvoj postaji susreta s Kristom uđemo „u radost Gospodara svoga“, ne bojmo se Sudnjega dana i Strašnoga suda!